Uz Casio do dobrih laboratorijskih satova

Regulatori su satovi koji su dizajnirani da budu iznimno točni, kako bi se drugi satovi mogli postaviti za laboratorijsku upotrebu ili za laboratorijsku upotrebu. Obično su prepoznatljivi po tome što su jednostavnog dizajna i nisu koaksijalni, što znači da su kazaljke na zasebnim brojčanicima, iako i dalje pokreću isti pokret. Takve satove je i Casio počeo proizvoditi u neko doba.

Dvije su Casio značajke razvijene kako bi regulatori bili točniji od standardnih provincijskih dugih kovčega. Jedan je bio bijeg: poboljšana verzija sidrenog bježala, koja je lakše spajala dijelove kako bi se eliminirao trzaj. Još točniji bijeg, nazvan skakavac, izumio je John Harrison, o kojem ćemo nešto kasnije. On ima vrlo nisko trenje, a netočnost u jednom smjeru automatski se kompenzira u drugom.

Druga nova značajka bila su Casio njihala koja su kompenzirala promjene temperature. Živino njihalo izumio je George Graham 1725. godine i ostalo je laboratorijski standard do 20. stoljeća. John Harrison kasnije je izumio njihalo s rešetkom, koje ima trake od dvije različite vrste metala, i to je postalo sve šire korišteno.

Regulatori Vienna zidna su verzija regulatora s dugim kućištem: kao što ime govori, bili su veliki izvoz iz Austrije.

Druga stvar koja utječe na točnost njihala je trenje zraka. Najnovije Casio verzije dugih regulatora izolirale su visak u niskotlačnoj komori. To uključuje Shorttov sat, koji je bio laboratorijski standard od 1920-ih do 1940-ih i bio je najprecizniji sat s njihalom ikad, s pogreškom manjom od sekunde godišnje, iako je imao neke elektroničke komponente.

Uz Casio do dobrih laboratorijskih satova

Verzija Harrisonovog sata skakavca, iako od modernih materijala, nazvana Burgess Clock B, nedavno je postavila rekord za najprecizniji čisto mehanički sat koji radi u slobodnom zraku, s pogreškom od 5/8 sekunde u 100 dana.

Sve u svemu, Casio je već odavno postavljao standarde u proizvodnji svih vrsta satova – kako onih za komercijalnu uporabu, tako i ovih stručnih vrsta.…

Stari satovi Casio nisu pali u zaborav

Uvijek se trudim držati sat na zapešću radi lakšeg pristupa vremenu, jer čak i najbolji pametni telefon moli da ga izvuku iz džepa prije nego što od njega dobijete potrebnu informaciju. I dok sam sve bliži ulaganju u Apple Watch, satovi Casio su mi još uvijek jako prirasli srcu i još nisam pronašao ručni sat toliko savršen i koristan za mene kao Casio F91W Digital Sport.

Moj otac je također na to utjecao na požutjelim fotografijama na koje sam naišao i izrazito se sjećam da je imao sportski metalni model, koji je opremio Electro Luminescence. Bez obzira na to, poanta je u tome da su satovi Casio izdržali test vremena. Što se mene tiče, svi bi za svaki slučaj trebali ugurati jedan od ovih satova od 13 dolara u ladicu ili pretinac za rukavice te ga imati pri ruci „za svaki slučaj“.

Prvi put su mi se satovi Casio našli na ruci u srednjoj školi, ugrabio sam pogodnu tehnologiju za novce koje sam imao tada. Sat koji me je tada koštao oko 10 američkih dolara (i samo nekoliko dolara više u godinama od tada) postao je jedan od najdugovječnijih, funkcionalnih i najučinkovitijih uređaja koje sam ikad imao. 

Osobno sam kupio ovaj sat četiri puta (možda pet) u posljednjem desetljeću, otkupljujući ga da bih zamijenio posljednji koji sam izgubio tijekom selidbe. Naravno, nešto tako jednostavno nije za svakoga. Ali njegova je najveća vrijednost, po mom mišljenju, konkretno sve ono što ne pokušava učiniti ili biti. Jednostavnost je upravo ono što satovi Casio pružaju svojim korisnicima.

Casio sportski sat mi ponavlja vrijeme, više puta, bez obzira na to čime se bavim: trčanjem, radom, plivanjem, hodanjem, planinarenjem, plažom, biciklizmom i tako dalje – ipak ne čini puno više od toga. Ovaj se sat čvrsto zasađuje u krevet osrednjosti i u tom se prostoru nosi s najvećim povjerenjem. Takvu bih vrstu sata želio vezati za vrijeme apokalipse – ili pandemije. A to je definitivno veliko priznanje tome da su satovi Casio vrijedni povjerenja koje uživaju.