Uz Casio do dobrih laboratorijskih satova

Regulatori su satovi koji su dizajnirani da budu iznimno točni, kako bi se drugi satovi mogli postaviti za laboratorijsku upotrebu ili za laboratorijsku upotrebu. Obično su prepoznatljivi po tome što su jednostavnog dizajna i nisu koaksijalni, što znači da su kazaljke na zasebnim brojčanicima, iako i dalje pokreću isti pokret. Takve satove je i Casio počeo proizvoditi u neko doba.

Dvije su Casio značajke razvijene kako bi regulatori bili točniji od standardnih provincijskih dugih kovčega. Jedan je bio bijeg: poboljšana verzija sidrenog bježala, koja je lakše spajala dijelove kako bi se eliminirao trzaj. Još točniji bijeg, nazvan skakavac, izumio je John Harrison, o kojem ćemo nešto kasnije. On ima vrlo nisko trenje, a netočnost u jednom smjeru automatski se kompenzira u drugom.

Druga nova značajka bila su Casio njihala koja su kompenzirala promjene temperature. Živino njihalo izumio je George Graham 1725. godine i ostalo je laboratorijski standard do 20. stoljeća. John Harrison kasnije je izumio njihalo s rešetkom, koje ima trake od dvije različite vrste metala, i to je postalo sve šire korišteno.

Regulatori Vienna zidna su verzija regulatora s dugim kućištem: kao što ime govori, bili su veliki izvoz iz Austrije.

Druga stvar koja utječe na točnost njihala je trenje zraka. Najnovije Casio verzije dugih regulatora izolirale su visak u niskotlačnoj komori. To uključuje Shorttov sat, koji je bio laboratorijski standard od 1920-ih do 1940-ih i bio je najprecizniji sat s njihalom ikad, s pogreškom manjom od sekunde godišnje, iako je imao neke elektroničke komponente.

Uz Casio do dobrih laboratorijskih satova

Verzija Harrisonovog sata skakavca, iako od modernih materijala, nazvana Burgess Clock B, nedavno je postavila rekord za najprecizniji čisto mehanički sat koji radi u slobodnom zraku, s pogreškom od 5/8 sekunde u 100 dana.

Sve u svemu, Casio je već odavno postavljao standarde u proizvodnji svih vrsta satova – kako onih za komercijalnu uporabu, tako i ovih stručnih vrsta.…

Stari muški sat ikona je stila

Kad su satovi u pitanju, muški sat je oduvijek bio nekako simbol statusa i pokazatelj profinjenosti onoga tko ga je nosio.

Stoga ne čudi da se u muški sat puno ulagalo tijekom vremena i da su uraru znatno vrijeme ulagali u sam dizajn ali i sam mehanizam za muški sat jer se on razvijao sa vremenom.

Stari muški sat ikona je stila

Pravi muški sat ima kvalitetan mehanizam. Za udarni mehanizam potreban je izvor energije i zupčanik, koji mogu biti približno identični onima za mjerenje vremena, a također i regulator – obično komad metala koji se uskovitlao, koristeći otpor zraka kako bi usporio otpuštanje snage. Problem s udaranjem kotača s brojačem je taj što se navedeni kotač može lako uskladiti s vlakom za mjerenje vremena, tako da na primjer ako udarnom vlaku ponestane snage – i tada je potrebno ručno ponovno namještanje.

Tako je muški sat evoluirao polako. Kotačić za ravnotežu pojavio se nedugo nakon foliota, više u južnoj Europi, dok je foliot dominirao na sjeveru. Ovo je zapravo samo poboljšana verzija foliota, budući da je točak s utezima na obodu. Budući da je proporcionalno veći uteg dalje od središta, on ima veći moment tromosti od foliota, to jest teže ga je okretati, pa je i učinkovitiji od foliota iste veličine.

Osim što je muški sat krenuo od džepnog prema ručnom, u 15. stoljeću satovi su se počeli koristiti u svjetovnim zgradama. Također su postali manji, što je djelomično omogućeno izumom glavne opruge, kao kompaktnijeg izvora energije od utega. Glavna opruga duga je metalna traka, od čelika ili legure koja se lako vraća u svoj izvorni oblik. Dakle, kad ga namotate, on se odmotava, oslobađajući energiju. Ideja je potekla iz izvora koji su se koristili u bravama: mnogi rani urari također su bili bravari. Taj zanat za muški sat ipak se morao iz nečega prije toga razviti.…

Neki muški i ženski satovi iz prošlosti

Zanimaju me stari satovi iz vremena Jugoslavije, a najviše informacija o tome kakvi su muški i ženski satovi tada bili saznao sam na forumu Svet satova i nešto malo od urara. 

Saznao sam i to da je nekako napopularniji muški i ženski satovi u to doba bili Darwil satovi. Jer Darwil se kupovao u vrijeme kad smo živjeli neopterećeni. A mladost se uvijek vezuje za pozitivne emocije. Mislim da bi neki djed volio vidjeti Darwil sat na ruci svog unuka. Možda bi taj unuk išao da kupi Darwil sat da bi na neki način oživio sjećanja svog djeda, jer ljudi vole da se vraćaju starijim vrijednostima, bilo da je u pitanju muzika, slikarstvo, moda. Uvijek ima nešto što je retro. Hipsteri su kupci odjeće koja je retro i nosili su mehaničke satove iz tog doba. 

Ciljna grupa bi bile osobe koje vole elegantan izgled sata, ni neko previše star ni previše mlad. Mislim da bi bilo dobro početi sa elegantnom linijom kad bi takvi muški i ženski satovi bili u pitanju, tako da bi se i među mladima i među starijima našli kupci. Bilo bi dobro da povrate i svoje skuplje modele. 

Mislim da bi takvi muški i ženski satovi morali da se pokažu kao ono što na engleskom zovemo workhorse – nešto što nije skupo, a izdržljivo je. To bi ga vezivalo i sa starom markom. Trebalo bi paziti da se ne koriste jeftini materijali koji brzo propadaju. Jer ako bih kupio bilo šta što će propasti za pola godine ili godinu, za mene taj brend više ne bi postojao. Da bude kao što danas radi Seiko, pristojna kvaliteta za pristojnu cijenu. Mislim da bi se sad moglo doći do šireg potrošačkog kruga, ali polako.

Svakako mislim da bi bilo zanimljivo kada bi se neki stari muški i ženski satovi vratili u proizvodnju! Kupio bih ga da ponovo dođe na tržište.