Stari satovi Casio nisu pali u zaborav

Uvijek se trudim držati sat na zapešću radi lakšeg pristupa vremenu, jer čak i najbolji pametni telefon moli da ga izvuku iz džepa prije nego što od njega dobijete potrebnu informaciju. I dok sam sve bliži ulaganju u Apple Watch, satovi Casio su mi još uvijek jako prirasli srcu i još nisam pronašao ručni sat toliko savršen i koristan za mene kao Casio F91W Digital Sport.

Moj otac je također na to utjecao na požutjelim fotografijama na koje sam naišao i izrazito se sjećam da je imao sportski metalni model, koji je opremio Electro Luminescence. Bez obzira na to, poanta je u tome da su satovi Casio izdržali test vremena. Što se mene tiče, svi bi za svaki slučaj trebali ugurati jedan od ovih satova od 13 dolara u ladicu ili pretinac za rukavice te ga imati pri ruci „za svaki slučaj“.

Prvi put su mi se satovi Casio našli na ruci u srednjoj školi, ugrabio sam pogodnu tehnologiju za novce koje sam imao tada. Sat koji me je tada koštao oko 10 američkih dolara (i samo nekoliko dolara više u godinama od tada) postao je jedan od najdugovječnijih, funkcionalnih i najučinkovitijih uređaja koje sam ikad imao. 

Osobno sam kupio ovaj sat četiri puta (možda pet) u posljednjem desetljeću, otkupljujući ga da bih zamijenio posljednji koji sam izgubio tijekom selidbe. Naravno, nešto tako jednostavno nije za svakoga. Ali njegova je najveća vrijednost, po mom mišljenju, konkretno sve ono što ne pokušava učiniti ili biti. Jednostavnost je upravo ono što satovi Casio pružaju svojim korisnicima.

Casio sportski sat mi ponavlja vrijeme, više puta, bez obzira na to čime se bavim: trčanjem, radom, plivanjem, hodanjem, planinarenjem, plažom, biciklizmom i tako dalje – ipak ne čini puno više od toga. Ovaj se sat čvrsto zasađuje u krevet osrednjosti i u tom se prostoru nosi s najvećim povjerenjem. Takvu bih vrstu sata želio vezati za vrijeme apokalipse – ili pandemije. A to je definitivno veliko priznanje tome da su satovi Casio vrijedni povjerenja koje uživaju.